Zagreb, 30. travnja 2020. - Kriza izazvana pandmijom koronavirusa COVID-19 još je jednom pokazala vrijednost svih radnika za funkcioniranje društva i naš svakodnevni život. To se odnosi na zdravstvene radnike, ali i one koji su rijetko u fokusu javnosti, a bez čijeg se rada normalan život ne može odvijati, kao što su trgovci, čistači, skupljači otpada, policajci, vatrogasci, vozači i drugi. Ne smijemo zaboraviti ni sve one radnike koji epidemioloških mjera uopće ne mogu raditi, iako je i njihov doprinos našem životu značajan. Treba istaknuti i sve one koje rade u posebno teškim uvjetima na otklanjanju posljedica potresa koji je nedavno pogodio Zagreb i okolicu, i tako dodatno pogoršao ionako teške uvjete korona-krize.
Mnogi im mnogi ovih dana zahvaljuju, ali radnicima su prvo potrebna bolja prava – veće plaće, bolji uvjeti rada, uključujući i bolju zaštitu zdravlja i sigurnosti na radu. Upravo sada, u krizi trebamo sačuvati radna mjesta, razinu prihoda i radnih prava.
Nema mjesta za bilo kakve izmjene radnog zakonodavstva s ciljem snižavanja radnih prava, s posebno one koje bi omogućavale poslodavcima da sami mijenjaju plaće i druga prava koja se ugovaraju kolektivnim ugovorima ili ugovorima o radu. Ovakvi prijedlozi štetni su su za cijelo društvo, a pritom bi narušili i same osnove pravnog sustava, napravivši od o radnika robove koji nemaju više nikakvih prava, osim dati otkaz. Takve ideje neće proći! Prostor za uštede, promjene i reforme treba tražiti na drugim mjestima.
Kriza je jasno pokazala neodrživost postojećeg društveno-ekonomskog sustava. Još jednom će se ogroman javni novac potrošiti na sprečavanje kolapsa ekonomije. Radnici će podnijeti dvostruku žrtvu – na svojim plaćama i radnim mjestima, ali i kao porezni obveznici. K tome, ove se mjere provode bez nužnog nadzora, koji bi osigurao da javni novac namijenjen spašavanju radnih mjesta zaista i bude utrošen isključivo u tu svrhu, i to isključivo za ona radna mjesta koja bez potpore u ovim uvjetima ne bi opstala.
SSSH za Međunarodni praznik rada želi poslati poruku kako je ova kriza prilika da jasno kažemo da nema povratka na staro, nego da je vrijeme za novi smjer društvenog i ekonomskog razvoja. On mora biti socijalno pravedniji, ali i napokon ozbiljno adresirati problem ekološke održivosti našeg planeta.
Novi smjer potreban je i na globalnoj i na europskoj razini, ali ona je odavno nužan i realno moguć i u Hrvatskoj. Iako o tome kao i o životu nakon korona-krize, tek predstoje ozbiljne rasprave, već možemo podsjetiti na niz politika i mjera koje smo i ranije zagovarali, a koje su važni koraci u pravom smjeru.
Novi smjer društveno-ekonomskog razvoja mora biti temeljen na načelima ekonomske demokracije i socijalne pravednosti. Vodeći računa podjednako o ekonomskoj i socijalnoj dimenziji, javne politike moraju jačati solidarnost i socijalnu koheziju, te smanjivati siromaštvo i socijalnu nejednakost.
Prijedlozi i zahtjevi o kojima želimo razgovarati uključuju:
1. u dodjeli potpore za očuvanje radnih mjesta treba hitno uspostaviti transparentnost i odgovornost Vlade RH te efikasan nadzor, poslodavci koji koriste potporu radnike trebaju zadržati još tri mjeseca po prestanku potpore,
2. provesti ključne reforme s ciljem bolje efikasnosti i kvalitetnije organizacije rada, a ne smanjivanja plaća, u privatnom i javnom sektoru,
3. uspostaviti nadzor primjene proširenih kolektivnih ugovora, s većim ovlastima
Inspekcije rada i javnim ovlastima sindikata-potpisnika kolektivnih ugovora,
4. provoditi Europski stup socijalnih prava – proširiti radna i socijalna prava na radnike u nestandardnim oblicima rada, uključujući one koji rade putem internetskih platformi, te na građane, s ciljem suzbijanja socijalne isključenosti i siromaštva,
5. u sklopu cjelovite politike plaća, povećati minimalnu plaću za poslove najmanje složenosti na 4.000 kuna neto, s ciljem smanjenja jaza između najnižih i najviših plaća, siromaštva među radnicima i socijalnih nejednakosti,
6. vratiti progresivno oporezivanje dohotka, koje je praktički ukinuto, te snažnije oporezivati imovinu i neinvestiranu dobit,
7. hitno definirati jasne korake u smjeru jačanja javnog zdravstva, odvojiti javno i privatno, zaustaviti komercijalizaciju usluga i privatizaciju primarne zdravstvene zaštite,
8. uz načelo solidarnosti, u mirovinski sustav hitno uvesti načelo pravednosti, značajno povećati mirovine stečene radom a mirovine po posebnim propisima dovesti u srazmjer s radničkima), hitno preispitati ulogu II. mirovinskog stupa te prestati s daljnjim uplatama,
9. podići kvalitetu i dostupnost obrazovnog sustava, uključujući predškolski odgoj, uvesti kurikulum „Poduzetništvo i svijet rada“ i obrazovanje za aktivno građanstvo, u sustavu obrazovanja odraslih omogućiti besplatni pristup pojedinca, uključujući mjerama HZZ-a,
10. trajno zadržati sve digitalne usluge javne uprave pokrenute tijekom krize i reformirati administrativni ustroj Hrvatske
11. značajno povećati javne investicije i poticati privatne s ciljem promjene strukture ekonomije ka industriji 21. stoljeća (niskougljična, cirkularna, digitalna, s obnovljivim izvorima energije, i dr. te razvijati ekonomiju skrbi) - čemu trebaju pridonositi odnosno čemu treba prilagoditi obrazovanje, znanost i inovacije
12. očuvati i poticati domaću proizvodnju, uključujući poljoprivrednu, s ciljem postizanja samoodrživosti Hrvatske, uz odgovarajuću pomoć i potpore izvoznicima.
Zahtjevi su temeljeni na Predizbornoj platformi SSSH „Za Hrvatsku zadovoljnih ljudi“ (2016.), Programu rada SSSH Rad po mjeri čovjeka, za razdoblje 2018..2022., programskim prioritetima SSSH za 2020. i zahtjevima SSSH prema Vladi RH „12 mjera za radnike“ vezano uz krizu izazvanu virusom COVID-19 (1. travnja 2020.):
Niti jedan od ovih koraka, pa niti svi oni zajedno, nisu dovoljni da riješe probleme i nepravde sadašnjeg društveno-ekonomskog poretka. No mogli bi biti prvi korak u tom smjeru, kao i u otvaranju ozbiljnog dijaloga o društvu budućnosti koje bi bilo ekonomski uspješnije, socijalno pravednije i ekološki održivije od današnjeg.
