Početkom srpnja 2026. godine na snagu su stupile izmjene Pravilnika o zaštiti na radu na privremenim gradilištima i Pravilnika o zaštiti na radu za mjesta rada, kojima su dodatno uređene obveze poslodavaca u zaštiti radnika od nepovoljnih vremenskih uvjeta, uključujući rad na visokim temperaturama. Najvažnija novost jest da su poslodavci sada obvezni pri organizaciji rada primjenjivati Smjernice Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo za rad na otvorenom u uvjetima visokih temperatura, čime su preporuke HZJZ-a prvi put dobile jasno uporište u podzakonskim propisima. Riječ je o značajnom iskoraku koji SGH pozdravlja jer predstavlja korak prema sustavnijoj zaštiti radnika.
Međutim, smatramo da donesene izmjene još uvijek nisu dovoljne.
Naime, pravilnici ne propisuju konkretna ograničenja rada pri ekstremno visokim temperaturama, ne određuju kada se pojedini poslovi moraju skratiti ili privremeno obustaviti te ne predviđaju posebne sankcije za poslodavce koji ne provode odgovarajuće mjere zaštite. U velikoj je mjeri i dalje prepušteno samim poslodavcima da procjenjuju rizike i odlučuju o načinu provedbe zaštitnih mjera. Iskustva SGH-a s terena pokazuju da se građevinski radnici i dalje često susreću s neprilagođenim radnim vremenom, nedostatkom kraćih i češćih odmora, nepostojanjem privremenih nadstrešnica i drugih tehničkih rješenja za rashlađivanje radilišta, nedovoljnom količinom pitke vode te neodgovarajućom zaštitnom odjećom. Unatoč toplinskim valovima, na mnogim gradilištima i dalje se radi po devet ili deset sati dnevno, uključujući radne subote, bez značajnije prilagodbe organizacije rada.
Istodobno želimo istaknuti da brojni poslodavci odgovorno pristupaju zaštiti svojih radnika te provode preporučene mjere. Takve primjere treba pohvaliti i poticati. No, zaštita zdravlja radnika ne smije ovisiti isključivo o dobroj volji pojedinog poslodavca. Potrebna su jasna i jednaka pravila za sve.
Zbog sve učestalijih toplinskih valova SGH smatra da je potrebno dodatno unaprijediti zakonski okvir zaštite na radu. To podrazumijeva jasnije propisivanje obveznih mjera zaštite, definiranje ograničenja rada pri ekstremno visokim temperaturama za pojedine vrste poslova, učinkovitiji inspekcijski nadzor te odgovarajuće sankcije za neprovođenje propisanih mjera.
Zaštita zdravlja radnika mora biti ispred rokova izvođenja radova. Ekstremne vrućine više nisu iznimka nego postaju svakodnevica, a zakonodavni okvir mora pratiti nove rizike kako bi se spriječile ozljede i sačuvali zdravlje i životi građevinskih radnika.
